Iz ureda ravnateljice

P1020194_webRavnateljica: Dragana Turić, mag. paed.

–         majka 5-ero djece

Ponekad se pitamo razumiju li oni oko nas, našu ulogu u životima tih dragih stvorenja s kojima mi kao djelatnici živimo dobar dio dana, odnosno određen broj sati.?  Jesu li roditelji svjesni nas i naše važne uloge  u djetetovu životu?

Svako nam jutro ostavljaju ono najvrjednije što imaju. Koliko vrijedi ta odgovornost koju s osmijehom nosimo, a  naše radno vrijeme nije samo ono što se vidi.? Pripreme, sastanci, edukacija, permanentno obrazovanje, izrada potrebnog za rad, uređenje prostora i mnogo toga. Želja je nas odgajatelja kao i cijelog radnog tima našeg vrtića, da kvalitetno komuniciramo s roditeljima  i da oni više cijene naš trud, bolje razumiju poteškoće s kojima se susrećemo te da su nam u svakom trenutku pomoć i podrška. Jer zajedničkim djelovanjem stižemo do važnog cilja – sretnog i zadovoljnog djeteta.

 

Svi mi  koji radimo u  vrtiću,  prvenstveno  želimo da se  naša djeca osjećaju

prihvaćenima i sigurnima kako bismo   im omogućili što kvalitetniji  i radosniji boravak.

Sve više energije ulažemo u podizanje kvalitete i učinkovitosti odgojno – obrazovnoga rada, u oblikovanje prepoznatljivoga programa rada, koji proizlazi iz potreba djece i zadovoljava ih.

Zanimanje odgojitelja prije svega nudi veliku kreativnost – biti poticatelj, promatrač, voditelj, suigrač, uloge su koje svakodnevno ispreplićemo u odnosu na dječje potrebe, pa je svaki dan, trenutak drugačiji, uvijek u pozitivnom okruženju punom ljubavi i veselja. Prema djeci prije svega treba pristupati s ljubavlju. Ljubav je temelj svakog pozitivnog odnosa.

Ljubav prema nekome daje mogućnost da od sebe damo maksimum, pa je stoga u odgoju ona temelj za uspostavljanje međusobnih odnosa. Iz ljubavi izviru mnogi osjećaji kao što su briga za drugoga, sreća, zadovoljstvo, želja da učinimo dobro drugome. 
Mnogo puta smo sami sebi potvrdili da ono što činimo s ljubavlju uvijek ispadne dobro i sve što se puno lakše i sa zadovoljstvom radi, pa tako odgoj bez ljubavi ne bi bio moguć. Ako je ljubav prava, iskrena, sve što činimo u odgoju činimo za dobrobit djece. Ako dajemo ljubav, ljubav ćemo i primiti. 
Iz ljubavi izvire prijateljstvo. S djecom trebamo biti prijatelji i na taj način stvarati ugodnu, pozitivnu atmosferu u kojoj je puno lakše i ljepše surađivati i na taj način stvarati povjerenje koje djecu potiče da razvijaju osjećaj vrijednosti, samopoštovanja, samosvijesti što je dobra pretpostavka za pozitivan razvoj ličnosti.


Roditelji, odgajatelji i okolina trebaju biti dobri primjeri i zdravo okruženje za razvoj djece – iskrenost treba pružiti prvenstveno svojim primjerom. Iz ljubavi nastaje prijateljstvo, iz prijateljstva povjerenje, iz komunikacije razumijevanje što su za mene osnovne pretpostavke za skladno okruženje u kojem se odvija odgoj. Djecu treba prihvaćati onakvima kakva jesu, njihove dobre i loše trenutke. Ljubav prema njima ne smije biti uvjetovana lijepim ponašanjem ili postignućima. Naše razumijevanje i prihvaćanje će pomoći u razumijevanju djetetovih vlastitih osjećaja. Svatko može nešto ponuditi, a naša je odgovornost,  kao odgojitelja, da ljude učinimo svjesnima da je njihov doprinos važan.


Predivno je sudjelovati u dječjem učenju kroz igru, pitanja, zaključke, gdje su mašta i otvorenost uzroci za otkrivanje novog, a za nas odrasle poznatog svijeta.

 

 

 

PONAJPRIJE MORATE BITI ONO ŠTO ZAISTA JESTE, POTOM ČINITI ŠTO MORATE ČINITI KAKO BISTE ZATIM IMALI ONO ŠTO ŽELITE IMATI“

( Margaret Young )