O odgoju djece danas

Časopis –  Moj vrtić,  srpanj/kolovoz  2007, str.83 – 85

Piše: mr.sc. Mirjana Šprajc – Bilen, psihologinja

 

P R O S U D B A    T E K S T A:

 

Obitelj je mjesto rađanja, sazrijevanja, odrastanja…

Zbog sve ubrzanijeg ritma života u modernom društvu i obitelj doživljava mnoge promjene. Kao odgojitelj u privatnom vrtiću, često se susrećem s problematikom odgoja uopće, a specifičnosti oko individualnih problema sve su češći i nadasve teži. Konkretno tu mislim na bračne probleme roditelja, braka uopće, a onda cjelokupno na obitelj koja je nositelj odgojnog procesa. Često čujemo komentare i mišljenja roditelja kao; „nekada je to bilo drugačije“, „vremena su se promijenila“, „danas su djeca drugačija“ i mnoge druge slične komentare. I sama kao majka dopustila sam si takve  komentare, i  posebno s čim bi se složila jeste da živimo u nekom drugom vremenu, ali ne mogu se složiti da su djeca drugačija. Mislim da djeca uvijek ostaju djeca što sa sobom nosi niz izazova, postavljaju se mnoga  pitanja, stječemo mnoga životna iskustva i druge zanimljive stvari.
 
Ono što čini veliku razliku  „onog“ i „ovog“  vremena jeste tradicionalnost odgoja, iako sam mišljenja da ne smijemo omalovažavati tradicionalnost, jer ima u njoj  i dobroga.  Držalo se do obitelji, znala su se pravila i obveze od najmanjih pa do najstarijih. Sada tu probleme prave tzv.  suvremene obitelji koje samo smatraju da su suvremene, ali to se daleko kosi s onom suvremenošću koji roditelji trebaju pružiti svojoj djeci. Tu konkretno mislim na neupućenost u odgoj.
 
Mnogi od nas roditelja smatra kako djeci sve trebamo omogućiti, pa činimo najveće greške. Naša djeca danas ne znaju što znači NE, ili NE MOŽE.  Došla sam do zaključka da se krivo shvatila teorija suvremenog odgoja i suvremene obitelji, ili  ne postoji  kvalitetna upućenost u suvremeni odgoj. Majke i očevi opterećeni svojim poslom, obvezama nemaju vremena za svoju djecu. Naravno, zbog toga osjećaju krivnju te svoju djecu obasipaju skupocjenim darovima misleći  kako će na taj način nadoknaditi izgubljeno vrijeme i ljubav koja je prijeko potrebna svakom djetetu kao i osjećaj pripadnosti. I naravno da djeca tako osiromašena duhom i pravim životnim  vrijednostima, na različite načine izražavaju svoje nezadovoljstvo, a roditelji zabrinuti; „pa ja ne znam zašto se ono tako ponaša, sve sam mu pružila, “… i tako se vrtimo u začaranom krugu.
 
Što činiti, kako reagirati, kako se naučiti odgoju i biti pravi odgojitelj u pravom trenutku? Sva ta pitanja muče mnoge majke i očeve, a nama odgojiteljima čini dodatno otežan rad u skupinama i socijalizaciji. Potaknuta svojim životnim iskustvom i društvenim ulogama koje ispunjavam, u  našem vrtiću radimo na edukaciji roditelja na različite teme o odgoju i mogu završiti zaključkom da je odgoj problem cijelog društva koji kreće od obitelji. Također je bitni faktor uopće priznati da problem postoji, a tek onda sama dosljednost  rješenja određenog  odgojnog problema.
 
 

„Svi ljudi su najprije bili djeca, ali se malo njih toga sjeća.“

                                                         Antoine de Saint – Exupery