Televizija i internet su postali „kradljivci vremena“

Mediji nude više zabavnog i manipulativnog nego informativnog i obrazovnog sadržaja. Sve više su u funkciji indoktrinacije i/ili manipulacije. U Hrvatskoj je većina zabavnih emisija stranog podrijetla, čija je posljedica da smo „izloženi nesmiljenom medijskom i kulturnom imperijalizmu“. (S Malović). U današnjim sofisticiranim oblicima manipulacije mladi ulijeću u manipulaciju kao “muhe u podmetnuto ljepilo” (Nedjeljko Fabrio) U knjizi Filipa Bretona La parole manipulée, autor zaključuje: “Mediji koji su nekada jamčili objektivnu i kritičku objekciju stvarnosti i sami su ‘dekodirali manipulaciju’, sada postaju najslabija karika u lancu… Novinari, pod pritiskom vlasnika postaju kontrolirani ili pribjegavaju autocenzuri.
 
Zlatno pravilo marketinških stručnjaka glasi: „robnu marku utisni djetetu u glavu do desete godine starosti“. (N. Zgrabljić Rotar) Reklame služe za prodaju obećanja. One nam stvaraju ponudu životnih stilova koje kupujemo proizvodima. Tu je zlouporaba djece najizraženija. Reklame su zapravo „retuširana“ stvarnost. Osobito su pogubne za djecu i mlade jer im nameću konzumerizam kao stil života.
 
Prošlogodišnje istraživanje V. C. Strasburgera, Amy B. Jordana i E. Donnersteina s Odjela za pedijatriju Sveučilišta u New Mexicu, pokazuje da mladi u SAD-u provedu prosječno sedam sati dnevno uz elektroničke medije. Na popisu životnih vrijednosti slava je djeci najvažnija. Pokazalo je to istraživanje iz 2007 godine, koje su proveli znanstvenici s američkog sveučilišta UCLA. Oni su pratili kako se među djecom mijenjaju vrijednosti u posljednjih nekoliko desetljeća, ovisno o vrijednostima koje preferiraju popularni televizijski likovi. Glavne vrijednosti u 1997. godini bili su: zajedništvo, dobročinstvo, imidž, tradicija i samoprihvaćanje. Top 5 vrednota kod djece u 2007. godini su slava, uspjeh, popularnost, imidž i bogatstvo. “Procjenjujući kako popularni televizijski likovi utječu na djecu u dobi od 9 do 11 godina, bili smo svjesni efekta popularne kulture. No, šokirani smo tako dramatičnim promjenama u posljednjih desetak godina.” – kažu znanstvenici čija je studija objavljena u časopisu Cyberpsych
 
Nakon televizora, internet je ljude definitivno maknuo iz stvarnog života, stavio ih u snove i/ili virtualni svijet gdje fikcija postaje stvarnost. U svojim sobama internetski ovisnici postaju socijalno izolirana bića. Internet pa ni Facebook po sebi nisu nikakva opasnost, ali su (u praksi) najsofisticiraniji način manipuliranja s djecom. Internet je sve samo ne igra i bezopasna stvar za djecu i mlade. Djeca misle da se svijet mijenja jednim klikom, a izoliranje djeteta iz grupe smatraju tek običnom igrom. Facebook i blogovi postaju arene za napade, nasilje, difamiranja „protivnika”. Djeca i mladi u svojim snimkama objavljenima na Internetu sve češće (kao vid zabave) prikazuju brutalna iživljavanja nad slabijima, nemoćnima, starijima, invalidima i životinjama. Takve snimke postaju žalosni trendovi. Na internetskom portalu je u listopadu 2010. (www. monitor. hr) prikazan prvi slučaj „online“ vješanja dvadesetjednogodišnjeg studenta u Švedskoj. I suicid se (u komentarima) pokazao zabavom!
 
Popularnost na Internetu najlakše se stječe provokacijama (Getty Images). Daju se i upute kako biti primjećen na Internetu: Ako želite dugo chatanje i komentiranje, ne započinjite komentar s riječima poput „volim”, „sviđa mi se”, kaže jedan od voditelja istraživanja Mike Thelwall. Najjednostavnije: Objavite samo jednu provokativnu poruku i sigurno će dobiti puno komentara.